Stručni savjeti

Za roditelje

29

Siječanj
2020.

Spremnost za školu

Što zapravo mislimo kada govorimo o „spremnosti za školu“?

Spremnost za školu uključuje znanja, vještine i ponašanja koja omogućuju djeci sudjelovanje i uspjeh u školi. Roditelji ponekad misle da spremnost za školu obuhvaća samo sposobnost čitanja, pisanja i poznavanja određenih brojeva. Ipak, to nije točno!

Spremnost za školu odnosi se na cjelokupni razvoj djeteta - njegovih socijalnih i emocionalnih vještina, tjelesnih vještina, komunikacijskih i kognitivnih vještina.

Socijalne vještine- Dijete je u stanju slagati se s drugom djecom, uspostavljati adekvatne odnose, usvojilo je osnovne manire, može se igrati samostalno, ali i s drugom djecom.

Emocionalna zrelost- Dijete je u stanju upravljati svojim emocijama, usredotočiti se na zadatke, slijediti upute, razumjeti pravila, nositi se sa stresom u novom školskom okruženju.

Dobar start u školi ima dijete koje:

  • ima dobru sliku o sebi
  • zna se zauzeti za sebe
  • zna rješavati probleme i sukobe
  • ponosi se uspjehom
  • podnosi neuspjeh
  • pomaže i dijeli s prijateljima
  • zna se dogovarati i pridržavati pravila
  • s upornošću završava započeto
     

Jezične sposobnosti- Dijete je u stanju slušati odrasle i drugu djecu, govoriti jasno, komunicirati potrebe, razumjeti priče i prepoznaje pojedina slova.

Kognitivne sposobnosti- Kognitivne sposobnosti utvrđuje psiholog ispitujući opću intelektualnu razvijenost, te neke sposobnosti kao što su vidna i slušna diskriminacija, grafomotorika i sposobnosti opažanja.

Tjelesno zdravlje i koordinacija- Osnovno zdravlje, fine motoričke sposobnosti (kao što je sposobnost hvatanja olovke i okretanje stranica u knjizi) i fizička koordinacija (sposobnost trčanja, skakanja, penjanja i igranja lopte).

Nezavisnost- Dijete je sposobno upravljati vlastitim potrebama bez nadzora odraslih (odlazak na toalet, odijevanje, upravljanje stvarima).

U vrtiću se djeca pripremaju za polazak u školu, potiče se razvoj potrebnih vještina, no s djetetom je potrebno raditi i kod kuće.

Što vi možete učiniti da pomognete?

Dijete najbolje uči kroz igru!

Potičite djetetovu samostalnost u brizi o sebi- potaknite svoje dijete da se obuče i presvuče, a WC koristi samostalno.

Potaknite svoje dijete da razgovara s vama - postavljajte mu pitanja, slušajte njegove odgovore i potaknite ga da razgovara o onome što misli i osjeća kako bi mu olakšali kasniju komunikaciju s učiteljicom i vršnjacima.

Čitajte s djetetom što je češće moguće. Ako vaše dijete već ima usvojene vještine čitanja, to je sjajno! Ukoliko nema, ne brinite – tome služi škola. Samo uživanje u knjigama s vama razvija vještinu rane pismenosti i pomaže u poticanju ljubavi prema čitanju. Kada čitat, razgovarajte s djetetom o toj priči, istaknite nove riječi i postavljajte pitanja - to će im pomoći u razumijevanju, razvoju rječnika i poznavanju jezika.

Budite model djetetu koji pokazuje da je knjiga prijatelj i da je intelektualan rad vrijedan rad.

Pomozite svom djetetu da razvije osnovnu svijest o brojevima pomažući oko kuće - može postaviti stol i brojati tanjure, slagati čarape ili mjeriti sastojke za kuhanje.

Igrajte društvene igre- odlične su za učenje dijeljenja, čekanja na red i učenja kako se nositi s porazom/pobjedom!

Omogućite djetetu igre koje doprinose razvoju fine motorike (crtanje, slikanje, oblikovanje od plastelina, gline, korištenje škara i dr.)- i ne zaboravite pohvaliti njihov trud!

Učite ga prostorne relacije kroz igru: lijevo, desno, gore, dolje, iznad, ispod, u, na i to u prostoru, na papiru i na svom ili tijelu druge osobe.

Pričajte o pojavama u prirodi u godišnjim dobima, proučavajte zajedno što se događa. Proučavajte zajedno sat i kalendar.

Prošećite ponekad od kuće do škole kako bi dijete upoznalo put i obratite posebnu pažnju djetetu na ponašanje u prometu.

Kroz razgovor s djetetom pokušajte utvrditi brine li dijete nešto vezano uz školu i razgovarajte o tim brigama. Pokažite pozitivan stav prema školi i odnosite se prema školi kao normalnom sljedećem koraku u razvoju djeteta.

Zapamtite, svako se dijete razvija svojim tempom, svako dijete ima svoje snage, interese, temperament i pristup učenju – zato, ne brinite ako vaše dijete ne pokaže sve gore opisane vještine i ponašanja "školske spremnosti".

Naposljetku, ukoliko niste sigurni je li vaše dijete spremno za polazak u školu, razgovarajte s odgojiteljima vašeg djeteta ili vrtićkim psihologom. Krene li dijete u školu u pravo vrijeme, kada je razvojno spremno znatno se povećava mogućnost da školsko učenje za njega bude zanimljiva i radosna aktivnost, a ne muka.

Paula Kuharić, psihologinja


Vrati se na novosti