Za roditelje
svibnja
2015.
Sanje stanje karakteristično nepokretnog položaja tijela i reverzibilno smanjene osjetljivosti na vanjske podražaje. Tijekom sanjanja izmjenjuju se dvije faze. U NREM(non-rapid eye movement) fazi se odvija sn bez snova. Mozak se odmara i karakteriziraju ju spori, visokovoltažni valovi. Za to vrijeme se tkiva obnavljaju, mišići bolje prokrvljuju, luče se hormoni rasta, pohranjuje se energija.REM( rapid eye movement ) faza je ona u kojoj sanjamo. Mozak je vrlo aktivan i izmjenjuju se brzi niskovoltažni valovi. Da je dijete u ovoj fazi spavanja može si vidjeti po brzim pokreti očiju, mogu se javiti nevoljni pokreti mišića lica, čeljusti, frekvencije srca i disanja se mijenja i postaje ubrzana. Ova faza se ponavlja 3 do 4 puta tijekom jedne noći u razmaku od 80 do 120 minuta.
Poremećaji sna su stanja povezana s narušavanjem sna koja mogu omesti normalan rast i razvoj, emocionalno i psihološko stanje djeteta. Iako može zvučati neobično, već sasvim mala djeca mogu imati poremećaje u spavanju. Učestalost javljanja je 15– 35 % i to podjednako kod dječaka i djevojčica.
Razlikujemo dvije grupe poremećaja: disomnije i parasomnije.
Odlazak u krevet izaziva svojevrstan stres kod djeteta zbog odvajanja od roditelja uslijed kojeg se javlja separacijska tjeskoba. Samo usnivanje se otežava i ako roditelj ispoljava tjeskobu ili krivnja u odnosu na odvajanje od djeteta što se danas često javlja zbog sve većeg izbivanja roditelja iz kuće i kraće provedenog vremena s djetetom. Dijete teško zaspi, nose se, ljuljaju, pjevuši mu se, na prestanak radnji snažno protestira; traži ritual. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže čitanje i sl.
Noćni strahovi zahvaćaju 1-6% djece. Počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci. Noćni strah nastupa u prvoj trećini noći, kada je dijete u NREM fazi spavanja, kada ne sanja već mozak potpuno „odmara“. Dijete je vrlo uznemireno, može plakati, ali se ne budi. Najčešće ga se ne može umiriti, ono može odbijati da ga se prigrli ili utješi. Važno je da se dijete ne budi te da se bude pored njega radi njegove sigurnosti. Potrebno je biti strpljiv i čekati da se umiri i samo zaspi. Ujutro se djeca ne sjećaju noćnih događaja pa se o tome ne treba niti pričati.
Noćne more su češće i javljaju se kod 35-50% djece barem jednom. Prosječna dob pojavljivanja je 3. – 6. godina starosti djeteta. Mora nastupa u drugoj polovici noći kada je dijete u REM fazi tj. kad sanja i kad je mozak jako aktivan. Dijete pokazuje veliku uznemirenost, može pričati, vikati, nakon čega se i budi. Dobro je prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružati sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je ne pričati puno o njoj već mu pomoći da što lakše zaspi.
Hodanje u snu se javlja u dobi kada i noćne more. Dijete ustaje iz kreveta i izvodi niz povezanih motoričkih radnji. Stanje svijesti je suženo, dijete vam može odgovoriti na pitanje, ali nije budno te se ujutro ne sjeća događaja. Budite uz dijete kako mu se ne bi nešto dogodilo i nježnim, tihim glasom te dodirom ga uputite u sobu. Ako je dijete već hodalo u snu, dobro bi bilo da osigurate sigurne uvjete u kući i da time izbjegnete nesreću.
Poremećaj ritmičkih pokreta se može javiti već kod beba od nekoliko mjeseci (dobro je to napomenuti pedijatru pri pregledu). Dijete ritmički pokreće određeni dio tijela, npr. glavu ili trup. Važno je da ritmičku radnju ne zaustavljate već se pobrinite da se dijete da ne može ozlijediti u krevetu. Možete dijete podragati, pustiti laganu glazbu pravilnog ritma, u sobu staviti sat koji otkucava sekunde, tijekom dana omogućiti djetetu što više ritmički pravilnih pokreta.
Uzroci poremećaja spavanja mogu biti različiti. Organski mogu biti zbog bolesti CNS-a, gladi, kronične bolesti, bolova (uho, trbuh), poremećaja prehrane ili disanja. Okolinski uzroci mogu ležati u konfliktu među roditeljima, ličnosti roditelja, preseljenju, rođenju mlađeg djeteta, promjeni kreveta, temperamentu djeteta, promjeni dnevnog ritma, izloženosti neprikladnog sadržaja na televiziji.
Ukoliko poremećaj spavanja potraje u kontinuirano dužem razdoblju, posljedice se mogu odraziti ne samo na dijete već i cijelu obitelj (narušena obiteljska dinamika i harmonija; obiteljski stres, depresija majke, smanjenje kognitivnih sposobnosti, emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja u djece; nervoza, hiperaktivnost, smanjenje pažnje, niski prag frustracije, zamjetno više ozljeda i padova, razvoj kroničnih poremećaja spavanja). Korisno je napraviti dnevnik djetetovog spavanja. Bilježite djetetove svakodnevne aktivnosti, da li je boravilo na zraku, drijemanje danju, pospanost, uzimanje lijekova, hrane, mjesto spavanja, vanjski podražaji (pogotovo neposredno prije spavanja!) i sl. Možda će vam taj način bilježenja pomoći shvatiti što ometa san vašeg djeteta.
Ukoliko ste i dalje zabrinuti za san vašeg djeteta, posavjetujte se s pedijatrom ili psihologom.
Zorka Valentić, pedijatar i Ida Šipek, psiholog