Za roditelje
studenoga
2009.
Šestogodišnje dijete u pravilu je spremno na nove avanture, borac je za svoja prava i branitelj svog vlasništva. Karakteristika ovog razdoblja je i nerealna slika o sebi. Dijete misli da može puno toga, stavlja pred sebe teške zadatke, koje najčešće i ne može ostvariti. Veliku ulogu zauzimaju prijatelji i drugi vršnjaci, te počinje formirati sliku o sebi na temelju usporedba s njima. Spoznajni i motorički razvoj je vrlo napredovao. Djeca mogu isplanirati čime će se baviti i tu aktivnost provesti do kraja. Djetetova samokontrola postiže vrhunac, te dijete svoje ponašanje počinje regulirati „unutarnjim“ uputama. Pred polazak u školu, dijete ulazi u fazu mirovanja, kada sa strane voli promatrati sve što se oko njega događa, te iako prigovara, rijeđe će glasno tražiti svoja prava.
Omogućivanje inicijative i uspješnosti djeteta. Kako bi se što više potakla samostalnost i razvitak realne slike o sebi, dobro je djetetu ostaviti mogućnost da samo bira aktivnosti kojima se želi baviti i u kojoj mjeri. Ono što je važno jest, tražiti od djeteta da svoje planiranje provede do kraja, t j. da ne odustaje, nego da napravi sve što je prethodno i reklo. Na taj način ih se uči i odgovornosti, ali i da nađu realnu mjeru u onome što mogu i žele. Djeca ove dobi dobro prepoznaju i verbaliziraju vlastite potrebe i želje, te je stoga poželjno da se potiče vođenje brige i o tuđim. Ovo razdoblje obilježava nerealna slika o sebi pa je dobro da dijete sudjeluje u različitim aktivnostima gdje postiže dobar i manje dobar uspjeh, kako bi dobilo potpunu sliku o sebi. U aktivnostima treba poticati da daju samoprocjenu učinka i truda (npr. „Što ti misliš, da li je to dobro?“).
Poticanje intelektualnog razvoja. Usavršavanjem govora i komunikacijskih vještina, djeca pokazuju veliki interes za stjecanjem novog znanja. Potrebno je omogućiti im što više istraživačkih aktivnosti i eksperimentiranja uz verbalna objašnjenja i pitanja, kako bi uočavala odnose među stvarima i pojavama. Ovo razdoblje je obilježeno i razvojem pažnje i pamćenja. Djecu je potrebno motivirati zanimljivim aktivnostima koje će ih učiti usmjeravanju i zadržavanju pažnje, a razgovori o doživljenim iskustvima potaknuti će razvitak pamćenja. S djecom je potrebno pričati o pažnji i pamćenju kako bi ih se poučilo kako si sami mogu pomoći.
Literatura: Starc, B. I sur. (2004): Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi