Period s početka druge godine je vrlo uravnotežen. Započinje se razvijati komunikacija pa dijete voli često biti s ljudima, može se strpjeti, voli djeliti igračke. No približavanjem trećoj godini dijete ulazi u period kada je u konfliktu samo sa sobom. Sada želi sve napraviti samo, prevrtljivo je u željama i namjerama, sve treba biti po njegovom. Počinje učiti što može samo, a što ne, te se počinju javljati prvi znakovi doživljavanja uspjeha i neuspjeha.

Značajke razvoja djeteta od 2 do 3 godine

Tjelesni razvoj

• Stoji na jednoj nozi
• Penje se po penjalicama i stepenicama uz pridruživanje nogu
• Baca loptu i prima
• Slaže kocke, umeće predmet u predmet
• Reže malim škaricama
• Djelomično je samostalno (oblači jednostavne odjevne predmete, papuče, nosi vodu u čaši i ne prolijeva, jede vilicom)
• Povlači crte olovkom – šara

Spoznajni razvoj

• Aktivno isprobava, istražuje: opipava, sastavlja…
• Usmjerava pažnju na događaje koji potiču istraživanje i koji su mu zanimljivi, ali se lako odvraće
• Rješava praktične probleme (uklanjanje prepreka i sl.)
• Svrstava predmete po jednom svojstvu
• Razlikuje i pridružuje 2 boje, veličine, oblike
• Sjećanje se može izazvati pomoću riječi

Govorni razvoj

• Izgovor s pogreškama (zamjenjivanje, ispuštanje, iskrivljavanje suglasnika), proširuje značenja riječi
• Pravilno koristi imenice ja, ti, mi, zamjenice moje, tvoje, naše
• Usvaja temelje gramatički ispravnog izgovora 
• Govori u rečenicama od 2-4 riječi

Socijalno – emocionalni razvoj

• Javljanje mnogih strahova (od jakih zvukova, nepoznatih lica i situacija, mraka,...)
• Burno izražava emocije (kada nije po njegovom, kada nešto mora djeliti, ...)
• Zna svoje ime, spol
• Poznaje dijelove tijela
• Ne može odgoditi želje i potrebe
• Usmjerava svoje ponašanje glasnim govorom
• Prkosno je i inatljivo kada mu se nešto nameće

Kakvi uvjeti trebaju djetetu da se zdravo razvija?

Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja. Djete postaje vrlo samostalno, sve mu je zanimljivo, svugdje želi „pogurnuti nos“. U tome ga se treba i podržati. Vrlo je bitno djetetu u sigurnim uvjetima omogučiti mnogo različitog materijala (jednostavni i nepoasni predmeti) kako bi ono samostalno moglo istraživati, eksperimentirati, isprobavati, rastavljati, sastavljati, puniti, ....

Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti. Dijete počinje izražavati želju da sve napravi samo i počinje se opirati da odrasli čine umjesto njega. Važno je osigurati mu uvjete u kojima će vidjeti rezultat tog svog samostalnog djelovanja kako bi doživio vlastitu kompetentnost i uspjeh. U svakoj takvoj aktivnosti pokušajte djetetu dati komentar, potporu, pažnju, a nikako posramljivati ga.

Komuniciranje s djetetom. Djetetov govor se počinje naglo razvijati, no još je uvijek jednostavan. Zato, odrasli u komunikaciji s djetetom trebaju koristiti kratke, jednostavne rečenice, sastavljene od jednostavnih riječi koje dijete razumije. Jednostavne riječi ne podrazumijevaju „dječje“ riječi i tepanja, već riječi koje odrasli svakodnevno koriste, a dijete može shvatiti njihov sadržaj. Svaku djetetovu verbalizaciju treba pohvaliti, podržati kako bi ga potakli na proširivanje govora. Tako se pogreške u djetetovom govoru ne ispravljuju već se pruža dobar govorni model (npr. „Hoću jabuka.“ –„Hoćeš jabuku?“).

Dijete se počinje zanimati za pisanu građu u novinama, slikovnicama što također valja podržati čestim listanjem i gledanjem slikovnica, čitanjem, prepričavanjem prema slikama.

Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija. Važno je stvoriti atmosferu sigurnosti i zadovoljstva u djece. Izražavanje emocija se uči modelom od roditelja te način na koji oni izražavaju emocije, izražavati će i njihova djeca. Važno je da dijete osjeti nježnost u raznim situacijama, a ne samo onda kada je tužno pa ga se želi utješiti. U situacijama kada dijete pokazuje ljutnju, važno je nuditi mu rješenja koja uključuju kratko odlaganje zadovoljenja želja i potreba ili zamjenu za željenu stvar, igračku ili sl.

Poticanje simboličke igre. Djeca se vole pretvarati, igrati aktivnosti koje inače rade odrasli poput kuhanja, premotavanja, oblačenja, hranjenja. Vrijedno je omogućiti ima različita iskustva.

Poticanje empatije i prosocijalnog ponašanja. Interakcije s djecom i odraslima se naglo povećavaju te djete počinje učiti neke socijalne vještine. Zato je potrebno objašnjavati djetetu govorom vlastite i tuđe emocije i tražiti od njega da se uživi u emocionalnu situaciju drugoga (npr. „Sjećaš se kako je tebi bilo kad te...?“).

Literatura: Starc, B. I sur. (2004): Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi