„Ono najvažnije oku je skriveno i samo se srcem dobro vidi“, geslo je Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije.

Bilo je to više od druženja. Bio je to dan novih učenja, spoznavanja, osvješćivanja ali i dan novih  prijateljstva koja se urezuju kao trajni znak (ili bolje reći ispravan putokaz) ka izgrađivanju humanije budućnosti. One koja nas izgrađuje iz nutra, u posebne, humanije, solidarnije i velike Ljude. Ljude, pisane velikim slovom. Ljude koji u sebi imaju empatiju prema drugima, posebno onim potrebitima, različitima.

S toga smo u okviru programa Odgoja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, te Odgoja u i za solidarnost skupine Sunašca, povodom Međunarodnog dana bijelog štapa s posebnom radošću 22. listopada 2025., u našem Vrtiću  dočekali i ugostili predstavnike Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije, g. Maria Šutalo, predsjednika Udruge i g. Ive Mlinarić, stručne izvoditeljice programa.

„Kroz igru, razgovor i praktično iskustvo, djeca su imala priliku zakoračiti u svijet osoba s oštećenjem vida – naučiti kako se kreću pomoću dugog bijelog štapa, kako se snalaze u prostoru i na koji način im videće osobe mogu biti podrška.

Ovakvi susreti ne ostavljaju trag samo na djeci – oni potiču razvoj empatije, razumijevanja i socijalne osjetljivosti, vrijednosti koje se oblikuju upravo u najranijoj dobi. Kada dijete nauči razumjeti i prihvaćati različitosti, ono stvara temelje za tolerantnije i suosjećajnije društvo.“ (https://uskkz.hr/edukativno-druzenje-vrtic-tratincica-udruga-slijepih/)  

„ Kako izgledaju tvoje oči ako ne vide? Možeš li ti čitati? Kako? Možeš li hodati sam po gradu a da ne padneš?  Mogu li slijepe osobe voziti bicikl? Mogu li te zagrliti? Mogu li ti pomoći?“ samo je dio pitanja djece koja su tražila mnogobrojne odgovore koje su danas, na poseban način mogla dobiti od „stričeka“ Marija i „tete“ Ive.

U šetnji bližom okolicom uočili smo da su grane nekih krošnji drveća pre niske i da ih slijepa osoba ne vidi, te bi ih trebalo maknuti.

Uočili smo da ne nekim pješačkim stazama nedostaju taktilne ploče te da bi ih trebalo nanovo staviti. Uočili smo da su zvučni semafori na raskrižju pre tihi i da ih zbog buke automobila slijepe osobe jako teško mogu čuti. Uočili smo koliko ponekad i ovo predivno jesenjsko lišće otežava kretanje osobama koje ne vide, jer bijelim štapom teže osjete širinu pješačke staze.

Uočili smo pa razgovarali o tome što mi kao djeca možemo učiniti kako bi podsjetili na potrebe osoba koje ne vide.

S toga smo odlučili, da ćemo napisati pismo i poslati na one institucije koje im oko uočenog, mogu pomoći.
Odlučili smo da ćemo biti mali zagovarači za - prava drugih.
Tako to rade djeca dobra i plemenita srca!
Ona koja od najranije dobi uče – gledati srcem!

O edukativnom druženju možemo pogledati tekst i fotografije i na poveznici.