U pripremi kruha sudjelovala su i sama djeca – dodavala su sastojke, promatrala njihovo povezivanje, mijesila tijesto i oblikovala vlastite kruščiće. Tijekom cijelog postupka pokazivala su veliko zanimanje i znatiželju. Istraživala su koji su sastojci potrebni za pripremu tijesta, u kojim se količinama dodaju i zašto svaki od njih ima svoju ulogu. S posebnom su pozornošću promatrala kako tijesto raste i uočavala promjene koje nastaju tijekom pripreme.
Kada je tijesto bilo spremno, svako je dijete dobilo svoj komadić i s puno veselja oblikovalo kruščić prema vlastitoj zamisli. Nakon što smo kruščiće odnijeli na pečenje, s nestrpljenjem smo iščekivali njihov povratak. Posebno veselje nastalo je kada su djeca ugledala ispečene kruščiće, prepoznala svaki svoj uradak i naposljetku ga s ponosom kušala.
Ova aktivnost bila je mnogo više od samog pripremanja kruha. Djeca su kroz neposredno iskustvo učila o procesu njegova nastanka, razvijala osjetilnu percepciju, finu motoriku, koordinaciju pokreta i preciznost. Miješanjem, gnječenjem i oblikovanjem tijesta poticala su razvoj spretnosti ruku, dok su promatranjem promjena, postavljanjem pitanja i povezivanjem uzroka i posljedica razvijala istraživački duh, logičko razmišljanje i sposobnost zaključivanja. Zajednički rad poticao je suradnju, strpljenje, međusobno pomaganje i uvažavanje. Djeca su razvijala samostalnost, samopouzdanje i osjećaj ponosa zbog vlastitog doprinosa, a kušanjem kruha obogaćivala su svoja osjetilna iskustva.
 
Susret s Petrovom bakom Marijom ujedno je bio vrijedan primjer međugeneracijske suradnje i prenošenja tradicijskih znanja i vještina na najmlađe. Djeca su imala priliku upoznati dio naše tradicije te osvijestiti koliko je truda, vremena i strpljenja potrebno da bi od jednostavnih sastojaka nastao kruh koji svakodnevno jedemo.