Orffov pristup počinje sa zamisli da se glazba usvaja poput govora. Dijete uči govoriti jednostavno slušajući i oponašajući, a zatim kasnije u životu dijete uči interpretirati simbole kao pisani oblik jezika. Tako bi dijete trebalo usvajati glazbu na isti način. U ranoj dobi dijete je izloženo glazbi, uči pjevati i igrati se udarajući po instrumentima, a u svom kasnijem glazbenom razvoju uči interpretirati simbole i zapisivati ih kao glazbu. U početku dijete uči jednostavne melodije koje uključuju dosta pokreta. Orff je upotrebljavao ovaj pristup jer je vjerovao da djeca moraju osjećati glazbu i kretati se prema njoj prije nego što se od njih zahtijeva da je razumiju. Govor je jedan od ključnih elemenata u Orffovom pristupu ne samo zato što je govor prirođeno ritmičko obilježje nego zato jer je Orff bio jedini od velikih pedagoških filozofa koji je upotrebljavao govor na taj način. Orffova misao je bila da prijelaz iz govora u ritmičke aktivnosti, a zatim u pjesmu je najprirodniji za dijete. Glazbena sredstva u ovoj metodi su govor, ritam, gesta, mimika, pokret, melodija i rukovanje Orffovim instrumentima.

Već u najranijoj dobi možemo krenuti sa aktivnostima prema Orffovoj metodi kao što je to primjer u odgojnoj skupini „Cipelice“.

Orffova metoda prilagođena je dječjem uzrastu i uključuje jednostavne ritmičke igre s rukama ili tijelom (pljeskanje, stupanje, glasovi ...), korištenje jednostavnih perkusivnih instrumenata poput drvenih štapića, pjevanje jednostavnih pjesmica ili improvizacija s glasom, pričanje priča uz pokret... Mnoge kreativne aktivnosti  prilagođene su dječjim sposobnostima i interesima. Provode se svakodnevno što potiče radost i ekspermentiranje sa zvukovima i ritmom. Djeci se daje prilika da istražuju svijet oko sebe na različite načine. Stvaraju se iskustva koja oblikuju njihovo razumijevanje svijeta i sebe te razvijaju širok spekar vještina i sposobnosti koje će im svakako koristiti u budućnosti. Improvizacija im je polazna točka u kojoj koriste razne zvukove koje prvo osluškuju, prepoznavaju, imenuju, oponašaju... Koriste razne geste poput pljeskanja, pucketanje prstima, stupanja od jednostavnih do kompliciranih oblika. Nakon nekog vremena tome pridružuju različite načine korištenja perkusivnih instrumenata, drvenih štapića, zvečka, bubnjeva... Prakticiraju aktivnosti u krugu jer su  tako ravnopravniji, svima vide lice, osjećaju zajedništvo i međusobnu podršku. Krug ih svakodnevno povezuje...

Uvođenje Orffove metode u rad sa djecom predškolske dobi ima veoma pozitivan utjecaj na cjelokupan razvoj djece. Orffova pedagogija naglašava kreativnost, suradnju i eksperimentiranje kroz glazbu, ples i dramske aktivnosti što potiče maštu, poboljšava motoričke sposobnosti, razvija socijalne vještine te potiče emocionalni i intelektualni razvoj kod djece. Orffov pristup pomaže djeci da izraze svoje osjećaje i misli na kreativan način, što je veoma važno za cjelokupan razvoj osobnosti.

„Od početka djeca nisu voljela učiti. Radije bi se igrali, a ako imate njihove interese u srcu, dopustite im da uče dok se igraju; otkrit će da je ono što su svladali dječja igra“

Carl Orff (njemački skladatelj)